Archive for December, 2010


31.12.2010

Top 10 2010: Knjige

posted by Oto

in blog

Čitao sam manje, ali savremenije. Između ostalih, ubeležio sam još tri knjige iz 2010. godine (jednu iz pera mog velikog i starog favorita), ali me se, iako ovenčane sjajnim kritikama, nisu dojmile toliko da mogu da ih preporučim.

Redosledom – ili bez njega, svejedno – sledi deset naslova koji su obeležili moje ovogodišnje čitalačko iskustvo, u zauzeto ili slobodno vreme, usred radne godine ili na odocnelom godišnjem odmoru, neposredno pred spavanje ili kad san nije dolazio na oči:

THE PASSAGE (2010) Justin Cronin
Što reče Darko, Lostage, od Lostina Cronina. Inspirisan klasicima postapokaliptičnog epa poput THE STAND i SWAN SONG, na više načina nego samo formatom, ova samouverena pripovedačka majstorija povremeno nadmašuje čak i svoje velike i direktne uzore.

THE COLD SPOT (2008) Tom Piccirilli
Šta bi se desilo kad bi Parker Richarda Starka, najbezosećajniji kriminalac na svetu, imao unuka? I kad bi mu se mali suprotstavio? Brutalno i prelepo. Sad moram da ujurim nastavak.

WHAT THE DEAD KNOW (2007) Laura Lippman / DARK PLACES (2009) Gillian Flynn
Dva pokušaja pretvaranja obaveznog šokantnog dnevnog članka iz Crne hronike u zlokobnu višedecenijsku misteriju: prvi zreliji i precizniji, drugi razuzdaniji i uzbudljiviji.

THE CITY AND THE CITY (2009) China Mieville
Koncizni, fokusirani, uspeli flert sa mešavinom Kafke i detektivskog romana. Iz svakog retka vidi se da je pisac bio svestan vizionarske ideje koju ima u rukama – za razliku od ovogodišnjeg KRAKENA, koji je po svemu trebalo da mi se svidi, ali nije.

EXPIRATION DATE (2010) Duane Swierczynski
Nostalgični instant vremeplovski klasik: Swierczy se od svih raspoloživih alata oslanja gotovo isključivo na pročišćeno, tečno pripovedanje, što je, posle nekog vremena shvatate, toliko smišljena taktika da postaje stil za sebe. Za razliku od njegove dosadašnje tarantinovske žestine, ovo je na momente… slatko?

 42/PROČITAJ I PROSLEDI DALJE (2009) Darko Macan / DLAKOVUK (2007) Darko Macan
Fascinantno dosledan kvalitet priča, a zbirka nije čak ni sveobuhvatno restrospektivna. Pročitao, oduševio se i prosledio dalje. Što se Dlakovuka tiče, Macan je pisao knjige za decu, i to dobre, još kada to ni izdaleka nije bilo u trendu. Sada kada jeste, i dalje to radi bolje od većine.

SLEEPLESS (2010) Charlie Huston
Konačni naslednik Blejd Ranera za 21. vek. Možda pisan malo više iz stomaka nego iz glave za moj ukus, ali svakako retko ubojita emocionalna drobilica: knedla mi je više puta zapinjala u grlu. Zajebano skoro kao korica britanskog izdanja.

GONE TOMORROW (2009) Lee Child
U trinaestom nastavku serijala koji još nije dosadio, posle spektakularne uvodne sekvence u podzemnoj železnici, naš Jack Reacher muva se po Menhetnu u trci s vremenom i na tragu gotovo nerešive zagonetke, skoro kao u trećem delu Umri muški. Koncept je manje rigidan, ali zato poseduje slično jedinstvo mesta, vremena i radnje. Verovatno svetski pisac trilera broj jedan.

(*Knjige prijatelja i poznanika u kojima sam uživao ove godine bile su: ČOVEK KOJI JE UBIO TESLU Gorana Skrobonje, SENKA NAŠE ŽELJE Darka Tuševljakovića, VAŠARSKI MAĐIONIČAR Jelene Lengold, U ODVAJANJU Ilije Bakića i ISPOD CRTE Srđana V. Tešina.)

27.12.2010

Dnevnik turneje: Kod kuće je teže, 25.12.2010.

posted by Oto

in blog, Tri lica knjige

Čovek je izgleda rasterećeniji kad nastupa pred nepoznatima.

A i:

Gostovanje u Subotici smo nepametno ugovorili za praznik. Udarila mećava. Jeli smo neposredno pred nastup.

Loši znaci.

Međutim, zahvaljujući dobroj volji i mogućnostima domaćina – Art bioskopa Lifka, Otvoreni univerzitet, Fokus – prvi put smo nastupili onako kako je zamišljeno pre početka turneje, uz sve tehničke i druge pogodnosti, gde je trud mastera Petra „Džej-Bi“ Petrovića, autora vizuelnog identiteta turneje, mogao da dođe do punog izražaja.

U publici je bilo sasvim dovoljno onih koji se nisu dali omesti datumom, vremenskim prilikama i neatraktivnošću potencijalne književne promocije u bioskopu.

I svi su bili raspoloženi.

Dva omiljena komentara:

„Ovo nije promocija. Ovo je predstava.“

„Sve je toliko uvežbano da deluje spontano.“

Sada pauza do treće nedelje januara kada domaći teren očekuje neke druge kolege iz trupe, ha-ha.

18.12.2010

„Radost života!“

posted by Oto

in blog, kičma noći

Časopis JOY, oktobar 2010., strana 36.

„Crème de la CRÈME“. I „pažnja, pažnja: ovoga meseca hit su SF i kriminalistički romani“. Tesla je „uvrnut“, a Kičma „opasna“.

Ciljna grupa: žene između 18 i 40 godina.

15.12.2010

Četvrtkom u Šipražju, “pisci biraju”

posted by Oto

in blog

Klub “Šipražje”, Golsvortijeva 13, Beograd.

16.12.2010., 22-02h.

Mrak u snijegu: precvali padavičar pušta nečastivu jenkijevsku buku. Brrr, indid.

14.12.2010

Dnevnik turneje: Neoplanta Confidential, 13.12.2010.

posted by Oto

in blog, Tri lica knjige

Igrali smo se: gluvih telefona u organizaciji, ćorave bake na putu, crvenih rukavica tokom nastupa. Oskudna NS publika, šta će, stajala i trpela.

Evo šta o svemu ima da kaže kolega, saputnik i sapatnik Darko, a šta njegov izdavač, Čarobna knjiga.

10.12.2010

Dobroćudni profesor krvavih vizija

posted by Oto

in blog, Huper

 

Rubrika „Pop Lit“, Huper #437, april 2008.

  

Na kraju romana Prva krv, koji je poslužio kao predložak za istoimeni film Teda Kočefa iz 1982. godine i inspiracija za potonji serijal o Džonu Rambu, ne gine samo smrtni neprijatelj glavnog junaka, revnosni šerif Tizl, već i – spojler nad spojlerima – sâm Rambo, „za sve koji su ga videli samo bezvezni frajer koji stoji pored benzinske pumpe u Medisonu, u državi Kentaki“. Knjiga je bolja, što ne iznenađuje. Veći je šok što je „otac“ neuračunljivog vijetnamskog veterana profesor književnosti sa Univerziteta u Ajovi po imenu Dejvid Morel. 

1. Šunjanje po šumama i gorama

Kada je objavljen 1972. godine, Morelov debitantski roman bio je anomalija u američkoj književnosti: suviše ozbiljno i vešto napisan da bi se doživeo kao eksploatacija, ali i suviše krvav da bi se uzeo za ozbiljno. Recenzent časopisa Tajm onomad je specijalno za njega skovao termin „karnografija“ (pornografija nasilja), iliti „roman mesa“. Knjiga se među prvima iscrpno pozabavila večito osetljivom temom Vijetnama i post-traumatskim sindromom dok još ovaj nije imao ime, a u glavnotokovsku književnu svest je na velika vrata uvela eksplicitno nasilje.

 I akciju. 

Read more

08.12.2010

Novi Sad, trinaestog

posted by Oto

in blog, Tri lica knjige

Dragi Novosađani,

mala promena u tefteru.

Gostovanje TRI LICA KNJIGE u ponedeljak trinaestog (buahahaha), knjižara DELFI, 19h.

Ostalo, po planu.

05.12.2010

Dnevnik turneje: Niš/Leskovac, 03. i 04.12.

posted by Oto

in blog, Tri lica knjige

Tokom vožnje na jug, Warren Zevon i Chuck Prophet brzo se izdvajaju kao muzički favoriti, delom zato što su sjajni, ali i kao dobar presek skupova ukusa putnika. Skoro kao ideja iza čitave turneje „Tri lica knjige“.

Prva stanka je slavna kafana „Marjan“ nadomak Niša, „poslednja mehana na autoputu“, između markera za 800. i 801. kilometar, gde, protivno svakom prirodnom instinktu (i propisu), parkiramo u zaustavnoj traci, iza niza automobila ostalih gostiju, jer je drugi prilaz kafani iz ovog putnog pravca praktično nemoguć. Dočekuju nas Deksa Pantelejski i gazda Dragan, te nas sprovode preko zaštitne ograde, uz malu ali neophodnu pomoć improvizovanog stepenika koji od milošte nazivamo „Đilasovim kamenom“.

Read more

05.12.2010

“Troje u mraku”

posted by Oto

in blog, kičma noći

Prikaz Davora Šišovića na njegovom blogu “knjiga za plažu” i u Glasu Istre od 9. jula 2010.