Archive for August, 2011


06.08.2011

Kad kažem Festival evropskog filma Palić

posted by Oto

in blog

Mislim na tri stvari. Festival umešno barata jednim kod nas uvek korisnim Zanatom koji izumire: postiže više sa manje (na primer, u okviru značajno manjeg budžeta od izvikanijih festivala). Doduše, neki su podvizi izvodljiviji kada imate ono što često ne samo da nedostaje festivalima, nego ljudima uopšte.

1. IDENTITET
Palićki festival zna zašto postoji. Gledaćete savremeni, evropski, nekomercijalni film. Tačka. Gde ćete objedinjeniju, konkretniju, relevantniju viziju? Postoji i neposredna interakcija, budući da Festival svake godine dovlači goste iz svih takmičarskih filmova. Dobar deo repertoara ne možete da gledate nigde drugde, bukvalno, čak ni u piratskom aranžmanu (ili posebno ne tako). Zato, kad ste već na severu Bačke, dvadesetak kilometara od granice sa Mađarskom, što u bioskop ne biste išli u posebnom ugođaju?

2. AMBIJENT
Ako niste čuli, Palić je s početka prošlog veka bio mondenska banja. To možda i ne bi bilo toliko važno da atmosfera u detaljima nije očuvana i danas. Vodeni toranj u centru podseća na raketu spremnu za lansiranje, iza koje prirodni tunel vodi kroz park do ne tako malog jezera. U vodu se ulazi sa nekadašnjeg Muškog i Ženskog štranda (obeležje doba polne segregacije). U idealnom setingu za snimanje nemih filmova, letnja pozornica, sva u kamenu i drvetu, okružena je hladom guste i visoke šume. Ko ne bi želeo tu da gleda filmove? (Ili radi bilo šta drugo.) Kada ste poslednji put gledali film na otvorenom? (Pušači, primetite prednosti.) I ni to nije sve.

3. DESERT
Koji  još filmski festival može da se pohvali bogatim pratećim muzičkim programom. Tradicionalno u okviru selekcije „Mladi duh Evrope“, filmovima pariraju besplatni koncerti izvođača kao što su ove godine bivši članovi legendarnih krautrokera Can i Kejvovih revolveraša Bad Seeds, ili sijaset avangardnih zvezda iz zemlje i regiona koje ne možete da uhvatite baš uvek i svugde.

Ako ste iz Subotice ili okoline, u rukama imate mapu s obeleženim X. Ako ste iz Novog Sada, Beograda ili okoline, više nemate izgovor – čeka vas mala on-the-road avantura do Palića na posebnim autobuskim linijama koje ne koštaju ništa.

Friške pokretne slike, autentični saundtrek uživo i prirodna klimatizacija?

Ima i gorih načina da se provede leto u jeku globalnog zagrevanja.

Festivalske novine, 22. 07. 2011.

01.08.2011

Pet preporuka za čitanje u hladu

posted by Oto

in blog

A VISIT FROM THE GOON SQUAD (2010) Jennifer Egan
Da ne bude zabune, ovo je Umetnos’ najvišeg reda, ali ona koja u ovo poodmaklo doba skepticizma i bezosećajnosti pokazuje da i „ozbiljna“ književnost može da bude zarazno zabavna. Dok ste rekli Šest stepeni Kevina Bejkona, oko propalog nezavisnog rok producenta i njegove neukrotive sekretarice isprepliću se još neispričane priče u rasponu od njujorkerovski klasičnih do divljački postmoderno eksperimentalnih (u formi novinskog članka ili PowerPoint prezentacije!), govoreći nam nešto zaista novo o prirodi prijateljstva, traume, neostvarenih snova, sazrevanja i protoka vremena kao najvećeg ubice svega dobrog i uzvišenog. Ako ste od onih kojima je potrebna vanknjiževna stimulacija, ovaj mozaik-roman osvojio je Pulicerovu nagradu 2010., a trenutno dobri ljudi iz HBO-a po njemu pripremaju TV seriju u polučasovnom formatu.

ALIVE IN NECROPOLIS (2009) Doug Dorst
Zanemarite kičerica-naslovnicu na kojoj se zapravo ništa ne dešava (shvatio sam da u stvari ne volim stripovske korice knjiga, a ova još nije ni mnogo dobra). Zanemarite naslov koji slično ništa ne govori. Zanemarite etiketu „policijska priča o duhovima“ koja vas navodi na pomisao da se radi o lošem B filmu u prozi. Znam da je mnogo za zanemariti – i meni bi bilo da se lično nisam oprobao – ali Dorst je virtuozni pripovedač koji ima šta da kaže i kojem polazi za rukom da nemogući format pretvori u čist biser. Žao mi je što je nedavno odlučio da za Malholand Buks napiše roman „u kolaboraciji sa Džej Džej Abramsom“ (zna se ko će tu stvarno da greje stolicu), ali tip je naprosto toliko dobar da ću to čudo pazariti na neviđeno, baš kao i njegovu jedinu preostalu objavljenu knjigu – zbirku priča. A to znači da mi se mnogo sviđa.

ANNO DRACULA (1992) Kim Newman
Šta bi bilo da se Drakula Brema Stokera nije završio hepiendom? Grof bi oženio kraljicu Viktoriju, raširio vampirsku zarazu Ostrvom, a grupica odvažnih agenata iz kluba „Diogen“ pod vođstvom bistrijeg, starijeg brata Šerloka Holmsa, Majkfrofta, pokušala bi da spase Kraljevstvo od sigurne propasti. Anno Drakula je avanturistička razbibriga za leto (i svako drugo doba), raj za horor zaluđenike i visokokalorična istorijska igračka. Centralna figura Princa regenta je monstruoznija nego u izvorniku, a u svakoj i najepizodnijoj ulozi našla se neka pozajmljena fiktivna ličnost iz književnosti ili filma (od lorda Rutvena, preko Fu Mančua do doktorskog tandema Džekil-Moro). Dugo očekivani reprint romana iz 1992. godine koji u novom izdanju sadrži iscrpne fusnote, izbačene scene i nekoliko alternativnih završetaka, poklopiće se sa novim domaćim izdanjem Paladina. Lično sam se dokopao sveže verzije i to ne samo zbog prelepog pakovanja i bonus DVD riznice, već i zato što mi se prva raskupusala do neupotrebljivosti.

TINKER TAILOR SOLDIER SPY (1974) John Le Carre
Krajnje je vreme da se (ponovo) pročita savremeni klasik pre pojave nove potencijalno moćne ekranizacije. Složeniji, depresivniji i ubitačniji čak i od autorovog slavnijeg ŠPIJUNA KOJI SE SKLONIO U ZAVETRINU, ovo je istovremeno raspetljavanje komplikovane misterije, zakulisana igra mačke i miša, i britka kritika savremenog (Zapadnog) društva. Napisano kao pesma, iz pera jednog od najvećih pisaca današnjice, i to ne samo špijunske, već proze uopšte.

 

WHEN THERE WILL BE GOOD NEWS? (2008) Kate Atkinson
Ponovo pregršt naizgled nepovezanih likova a zapravo sudbinski izukrštanih kao crevca, plus raskošno spisateljsko umeće, daje knjigu koja ne može biti različitija od prve s ove liste. Krimić koji nije sasvim anti-krimić (u smislu npr. Fridriha Direnmata), ali u kojem se život bez smisla i reda surovo poigrava sa svima, sa ubicama i žrtvama, svedocima i slučajnim prolaznicima, policajcima i amaterima, do te mere da temeljno razmontirava žanr. Tužno, smešno, strašno i neodoljivo. Još jedan mejnstrim pisac koji je na obostrano zadovoljstvo zalutao na ovu stranu.