Broj 475 Emitora, glasila Društva ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić", izgleda kao knjiga, i izgleda sjajno. Naslovljen je Zbirka priča o Flašu Gordonu, a to je upravo ono što dobijate.

Priče je pre nekoliko godina sakupio Ilija Bakić za sedamdesetogodišnji rođendan ovog junaka, ali su, posle nepredviđenih komplikacija, ugledale svetlo dana tek ove nedelje.

Odlomak iz Ilijinog uvoda:

"Rekosmo, svako ima svog Flaša. Njegove dosadašnje avanture znane su. A kako bi izgledale neke nove, smišljene od nezvaničnih autora? Priče koje slede pokušaj su da se na univerzalnog heroja baci drugačiji pogled, pun divljena, sumnjičav, (ne)ozbiljan, pronicljiv. Bilo da dograđuju mit ili grebuckaju po zlaćanoj oplati da otkriju šta je ispod, iz njih vrca polet zbog susreta sa univerzalnim herojem. Stoga, prepustimo se sunčanim vetrovima deitnjstva i avanturama nenadmašnog brzog i gordog Flaša Gordona."

Rekonstrukcija, dekonstrukcija, pastiš, nostalgija, asocijacija. Svaku priču je ilustrovao neki od talentovanih stripadžija mlađe generacije koje smo već viđali na sličnim projektima.

Sadržaj:

"Slučaj Flaša Gordona - post festum", Ilija Bakić
"Još jedno veče sa Džerijem", Goran Skrobonja
"Oh, zašto je samo Dejl tako kasno pošla u supermarket...", Đorđe Pisarev
"Munje i gromovi", Darko Tuševljaković
"Poslednje putovanje A.M.", Dušan Belča
"Flash krieg", glorian day
"Oslobađanje", Vladimir Lazović
"Flaš, Dejl, Zarkov", Vasa Pavković
"Imperatorov brk", Oto Oltvanji
"Kineski kikiriki i srpska šljivovica", Boban Knežević
"Dan Slobode", Petar Petrović
"Mars u opoziciji", Tihomir Jovanović
"Zeleni kukuruzi", Pavle Zelić
"Dale Arden u Palači smrti", Aleksandar Žiljak
"Mongo", Tamara Lujak
 

Goran Skrobonja, poznatiji kao pisac i prevodilac, posle duže pauze vratio se izdavaštvu, i to u velikom stilu. Edicija "Košmar", koja nam je ranih devedesetih premijerno predstavila Jamesa Herberta i neka od ključnih dela Stephena Kinga i Clivea Barkera – kao i rekordnom brzinom razgrabljenu antologiju savremene angloameričke horor proze, Gospodari tame – dobila je dostojnog naslednika u izdavačkoj kući Paladin.

U jednoj od nekoliko planiranih edicija, "Fraktali", posvećenoj "slipstream" književnosti (na pola puta između žanra i mainstreama), u prvim danima 2009. godine pojavila se knjiga pod naslovom Beli šum, "antologija priča o televiziji", koju je priredio sâm Skrobonja.

Ta televizija. U našim životima je dugo i mnogo, te je, dâ se pretpostaviti, poslužila kao savršena inspiracija. Na gotovo četiristo strana možete pročitati 20 kraćih ili dužih pripovedaka pisanih specijalno ovim povodom.

Petar Petrović - NE MENJAJTE KANAL!
Adrijan Sarajlija - HRONOVIZIJA
Darko Tuševljaković - ANĐELI NA ARHITEKTURI
Oto Oltvanji - VEČNO TEHNIKOLOR MLAD
Vladimir Lazović i Ivan Nešić - TABERNAKUL OD RUŽINOG DRVETA
Vesna Ilić - TVMORFOZA
Đorđe Pisarev - MOJ DRUG BOG ILI 5364
Ilija Bakić - STATISTI
Vasa Pavković - ŽIVOT NA MARSU
Spomenka Stefanović Pululu - DANILO
Ranko Rajković - KONZUMENT
Vladimir Kecmanović - BAJKA
Dejan Stojiljković - DRUGA STRANA PONOĆI
Dejan Ognjanović - KO KOSI A KO VODU NOSI
Ivana Milaković - ŠTA SVE MOŽEŠ S LEŠOM KAD SE DOSAĐUJEŠ
Milivoj Anđelković POSLEDNJA POBEDA KIRA VELIKOG
Jovan Ristić - BARBARA I PRIJATELJI
Marko Pišev - DIREKTAN PRENOS
Pavle Zelić - MESO NAŠE BRAĆE
Goran Skrobonja - DO POSLEDNJEG

Imam svoje favorite, imaćete ih i vi. Jedan od najvećih kvaliteta antologije je da nudi za svakog ponešto: i humor, i naučnu fantastiku, i horor, i krimić, i bizar, i neodredljivo, i književnos'.

To nije sve. U godini pred nama, urednik planira još dve zvučne tematske antologije, od kojih će se prva baviti urbanim legendama.

Beli šum za sada možete naći u beogradskim knjižarama Beopolis, Alan Ford, Darkwood, Utopia i B92 Shop, i u novosadskoj Solaris. Knjižarska cena je 580 dinara, a direktno od izdavača (goranskrobonja@yahoo.com) dobićete je za 400.

Sezona poklona još nije zvanično okončana.
 

Imao sam čoveka na listi najboljih knjiga za prošlu godinu. S obzirom na godište većine mojih omiljenih pisaca, tužne vesti ovog tipa biće sve češće.

Ne znam da li je do toga što su za praznike bili "spori dani", ali veliki broj ovdašnjih glasila javio je da je američki autor Donald E. Westlake preminuo od srčanog udara u novogodišnjoj noći u Meksiku, u 75. godini života. Apsolutni šampion u tom smislu bio je HRT, koji je, svega nekoliko dana kasnije, emitovao film The Hot Rock, ekranizaciju Westlakeovog romana iz 1972. godine.

Po čemu je Westlake bio poznat?

Tokom skoro pedesetogodišnje spisateljske karijere napisao je preko sto romana u kojima se pokazao kao majstor zapleta, karakterizacije i tečnog pripovedanja. Oprobao se u gotovo svakom žanru, uključujući i naučnu fantastiku, dok je vladao svakim podžanrom krimića kojeg se prihvatio, od kojih je nemali broj sâm začeo.

Bio je neprikosnoveni kralj kriminalističke komedije, ali je istovremeno radikalno osvežio grubu školu krimića koja se šezdesetih našla u ćorsokaku.

Pod svojim imenom, napisao je petnaestak romana o hronično baksuznom provalniku Johnu Dortmunderu. Dortmundera su na filmu igrali, između ostalih, Robert Redford, George C. Scott, Herbert Knaup, Christopher Lambert i Martin Lawrence.

Pod pseudonimom Richard Stark, napisao je više od dvadeset romana o bezosećajnom kriminalcu Parkeru. Parkera su na filmu igrali, između ostalih, Lee Marvin, Robert Duvalle, Jim Brown, Peter Coyote i Mel Gibson.

Pisac je romana The Hunter, koji je poslužio kao predložak za filmski klasik Point Blank (1967) Johna Boormana. Pisac je scenarija za The Grifters (1990) Stephena Frearsa, adaptaciju romana Jima Thompsona, za koju je nominovan za Oskara. Pisac je scenarija za film The Stepfather (1987) Josepha Rubena, jednog od boljih trilera osamdesetih, koji je proslavio veličanstvenog Terrija O'Quinna.

Moja omiljena anegdota vezana za Westlakea tiče se pokeraških noći koje je jednom nedeljno organizovao sa kolegama Lawrenceom Blockom, Evanom Hunterom (Ed McBain) i šačicom drugih njujorških pisaca. Dok šestorica igraju poker, sedmi sedi za pisaćom mašinom i iskucava jedno poglavlje ponografskog romana, na koje se onda nadovezuje pisac koji izgubi naredni krug. Za desetak sati imali su u rukama završenu knjigu koju bi objavili pod pseudonimom.

U dodatku, kao ilustraciju Westlakeovog spisateljskog umeća, prilažem prolog za samostalni roman iz 1979. godine, Dancing Aztecs.


EVERYBODY in New York City is looking for something. Men are looking for women and women are looking for men. Down at the Trucks, men are looking for men, while at Barbara's and at the Lib women are looking for women. Lawyers' wives in front of Lord & Taylor are looking for taxis, and lawyers' wives' husbands down on Pine Street are looking for loopholes. The hookers in front of the Americana Hotel are looking for johns, and the kids opening cab doors in front of the Port Authority bus terminal are looking for tips. So are the riders on the Aqueduct Special. So are the cabbies, the bellboys, the waiters, and the undercover narcs. Recent graduates are looking for a job. Men in ties are looking for a better position. Men in suede jackets are looking for an opportunity. Women in severe tailoring are looking for an equal opportunity. Men in alligator belts are looking for a gimmick. Men with frayed cuffs are looking for ten bucks till Wednesday. Union men are looking for increased benefits and a nice detached house in New Hyde Park.

Nice boys from Fordham are looking for girls. Rock groups from St. Louis staying at the Chelsea are looking for gash. Male and female junior executives along Third Avenue are looking for a meaningful relationship. Bronx blacks in Washington Square Park are looking for white meat. Short-sleeved beer drinkers in Columbus Avenue bars are looking for trouble.

The Parks Department is looking for trees to cut down and turn into firewood for local politicians. Residents of the neighbourhood are looking for politicians who will stop the Parks Department from cutting down all those trees. Fat chance.

Bowery bums with filthy rags in their hands are looking for a windshield to wipe. Cars with Florida plates are looking for the West Side Highway. Cars with MD plates are looking for a parking space. United Parcel trucks are looking for a double-parking space. Junkies are looking for cars with NYP plates because reporters sometimes leave cameras in their glove compartments.

The girls in the massage parlours are looking for a twenty-five dollar swell. The Wednesday afternoon ladies from the suburbs are looking for a nice time at the matinee, followed by cottage cheese on a lettuce leaf. Tourists are looking for a place to sit down, con men are looking for tourists, cops are looking for con men.

Old men on benches along upper Broadway are looking for a little sun. Old ladies in Army boots are looking for God-knows-what in trash cans on Sixth Avenue. Couples strolling hand-in-hand in Central Park are looking for a nature experience. Teen-age gangs from Harlem are in Central Park looking for bicycles.

Picketing welfare mothers on West 55th Street are looking for Rockefeller, but he's never there.

At the UN they're looking for simultaneous translation. On Broadway they're looking for a hit. At Black Rock they're looking for the trend. At Lincoln Centre they're looking for a respectable meaning.

Almost everybody in the subway is looking for a fight. Almost everybody on the 5:09 to Speonk is looking for the bar car. Almost everybody on the East Side is looking for status, while almost everybody on the West Side is looking for a diet that really works.

Everybody in New York is looking for something. Every once in a while, somebody finds it.

In The Beginning…

JERRY MANELLI WAS looking for a box marked A.

 

Kad god Paul Sheldon, glavni junak jednog od ključnih dela Stephena Kinga, Misery, završi roman na kojem radi otkucavši to predivno i zastrašujuće THE END – posle čega pisac obično ne zna da li da se smeje ili da plače, a primerena su oba – on nagradi sebe jednom dopuštenom cigaretom koja ga je tokom pisanja čikala sa baršunastog jastučića poput mehaničkog zeca koji navodi u cilj. Roman nastaje korak po korak – što se kaže, one day at a time – i ma koliko puta instinktivno želeli da odustanete, predaja ne dolazi u obzir.

Pripalio sam cigaretu.

Danas, maltene u dan pošto sam pre tri godine zvanično započeo drugi roman koji sam prethodno dugo nosio u glavi, završio sam prvu ruku i otkucao KRAJ na dnu stranice.

Umalo da prođem kao profesor Grady Tripp iz Čudesnih momaka Michaela Chabona, sa rukopisom koji raste i raste, a nikako da se završi. Moj broji tačno 462 šlajfne. Trenutno je u obliku koji pomenuti King zove a glorious mess.

Radio sam na tri različite lokacije. U haotičnom velegradu (kuhinja), ravničarskoj varošici (potkrovlje) i izolovanom primorskom mestašcu (terasa). Počeo sam na jednom "lapatopu", završio na drugom. Razmišljao sam o priči i kad nisam pisao: moždani procesor je krljao negde u pozadini tokom drugih aktivnosti, često sa pisanjem potpuno nekompatibilnih.

Pravio sam preduge pauze u radu, iz lepih i ružnih razloga. Da sam uspeo da uhvatim ujednačeniji tempo, sa jedne strane, završio bih mnogo ranije; sa druge, nisam siguran da bih uspeo elegantno da razrešim neke zapletske ćorsokake u koje sam nužno zapadao. Tako da je i to u redu.

Doduše, postoji jedna konkretna negativna posledica ovolikog razvlačenja: budući da je u vreme kada sam se zahuktavao radnja romana bila okvirno smeštena u blisku nam budućnost, svega par godina ispred nas, tokom ove tri zajebane godine sa užasom sam nemoćno posmatrao kako nekoliko namerno divljačkih, ekstravagantnih, ciničnih preterivanja (uglavnom vezanih za naše dnevnopolitičko zlopaćenje) postaju brutalna svakodnevica. Dok sam se ja kilavio, famozna budućnost me je pretekla. 'Oće to stvarnost s vremena na vreme.

Nije gotovo. Stan je još bojno polje, prepuno puškica, papirića, beleški, zaplet-mapa i isečaka iz novina. Predstoji težačka rabota na drugoj (i trećoj) ruci, dovođenje čitave papazjanije u red: isecanje digresija, popunjavanje rupa, usklađivanje nedoslednosti. Deo procesa u kojem možda najviše uživam. A kada budemo zadovoljni ja, junački test-čitači i izdavač, završena knjiga bi – uz manje ili više sreće – mogla da ugleda svetlost dana tokom kalendarske 2009. godine.

Bio sam škrt sa informacijama o napretku na ovom sajtu iz čistog sujeverja. Trudiću se da poslednju fazu prenosim u realtime-u, jer sada imam nešto opipljivo u rukama. Slede otkrivanje naslova, tizer sižea, nacrt korica, konkretni datumi. Poklončići i iznenađenja za posetioce sajta.

Jedva čekam da započnem nešto novo.

The End, a zapravo novi početak. Kao život, ha ha.



 

The Yiddish Policemen's Union (2007) Michael Chabon
Pedeset posto Raymond Chandler i pedeset posto Isaac Bashevis Singer daju sto posto braću Coen. U mojoj lektiri najdraža knjiga ove ili bilo koje godine, prva koju sam krenuo da čitam ispočetka čim sam je završio. Sve-sve, ali da nema baš nijednog pasusa bez rečenice vredne citiranja...

Lisey's Story (2007) / Duma Key (2008) Stephen King
U roku od godina dana, dva suprotna pola u opusu istog autora mogli su da budu samo roman o braku i roman o razvodu: jedan barokna setna kontemplacija, drugi svedena ljuta pripovedačka mašina.

The Ax (1997) Donald E. Westlake
Poslovođa otpušten kao tehnološki višak zna da problem leži u korporacijama, ali svest o tome neće mu vratiti posao; odstranjivanje mlađih i kvalifikovanijih konkurenata na tržištu rada jednog po jednog hoće. Mali čovek prešao crtu: zgađeni njegovim postupcima, i dalje navijamo za njega. Zla, zla knjiga i ubitačni antikapitalistički manifest. Ajmo prevod, instant hit u domaćim knjižarama. Obratiti pažnju na godinu nastanka.

Gun Work (2008) David J. Schow
Prvi Schowov dugometražni roman još od Kiše kao metak. Brz, britak, brutalan provod južno od Rio Grandea, "u zemlji u kojoj je otmica treća najunosnija privredna grana, odmah posle trgovine narkoticima i religije". Kao nabrušeni, pametni B-film kakvog više nema.

Memoirs of a Master Forger (2008) William Heaney (Graham Joyce)
Na samo trista strana, mišmeš (lažnog) okultnog rituala, porodične drame, ratne hronike, studentskog romana, ljubavne priče i kritike rada socijalnih službi. Da nisam bio objektivno sprečen, pročitao bih u cugu. Ovako, iz dvaput je iz dvaput, još uvek služi na čast autoru. Ko god bio.
 

WALL-E
Kada ju je provozao gondolom, znao sam da je pečen. Dve drage kante kao da su izmislile emociju. Domaći distributerski naslov (Robot Voli) dobio je slučajni, neočekivani dvosmisao.

Let the Right One In
Što manje znate o ovom, to bolje. Dvoje klinaca kao da su izmislili glumu. Švedska horor zvezda, John Ajvide Lindqvist, pisac predloška i scenarija za film, deluje kao mnogo zanimljiv tip. Sa prethodnim filmom sa ove liste Let the Right One In deli neobičnu fascinaciju Rubikovom kockom.

Tropic Thunder
Svetom upravljaju glupost, slučaj i likovi kao što je Les Grossman. Tačno sam tako zamišljao demonskog magnata Dereka Leecha, ciničnu konstrukciju Kima Newmana iz ranih devedesetih.

In Bruges
Post-Tarrantino, post-Mamet, a najviše rani stripovi Gartha Ennisa: red filozofske ćaske, red usijanih pištolja, religija na tapetu. Colin Farrell dobar?

The Dark Knight
A tako je malo falilo da skine Titanic sa trona...

 

Nick Cave and the Bad Seeds Dig!!! Lazarus Dig!!!
Mnoge je u najboljem slučaju ostavio ravnodušnim. Ja sam ga vrteo kao neslan. Plus, taj koncert.

Portishead Three
Savršen soundtrack za stvaranje nihilitističkog krimi-horora. U tu svrhu i korišten.

dEUS Vantage Point
Moj ovogodišnji doprinos albumom "koji nigde drugde neće biti pomenut". Damn, zašto. Možda sam lud i neizlečivo subjektivan, ali ovde nema loše pesme.

TV on the Radio Dear Science
Milozvuci za terapijsku masažu uva. Muzičko čudo i istinski unikat.

Santogold Santogold
Nazvana po kečeru iz niskobudžetnog SF-a? Uzori Bad Brains, Aretha Franklin, Fela Kuti i The Pixies? Kada se Santi White uvuče u glavu, nemoguće ju je isterati. Say aha.
 

Dva različita naslova od dva različita autora – ista knjiga.

Graham Joyce je već petnaestak godina jedan od originalnijih i zanimljivijih britanskih fantastičara koji koketira sa mejnstrimom, magičnim realizmom i hororom, ali i istorijskim i romanom o odrastanju – kod nas je objavljen jedino Facts of Life iz 2002. godine koji sadrži sve navedeno (preveden kao Magija života i od srca se preporučuje). Poslednjih godina Joyce je postigao zavidan uspeh sa inteligentnom omladinskom literaturom zanimljivih naziva i još zanimljivijih premisa (Do the Creepy Thing, Three Ways to Snog an Alien).

Zbog sadržaja njegove najnovije knjige, koja, između ostalog, razotkriva suštinu različitih vrsta falsifikata i naše masovno, nesvesno, naivno prihvatanje istih, u dosluhu sa britanskim izdavačem i u skladu sa "memoarskim" naslovom, Joyce se poigrao navodeći svog fiktivnog glavnog junaka kao autora knjige na koricama. Ako je u početku sve i delovalo kao prevaziđena postmodernistička egzibicija, nepotrebna koliko i zbunjujuća (većina verziranih prikazivača i dalje ne zna kome da pripiše autorstvo, iako Graham Joyce nije nepoznato ime, a on ni u jednom javnom istupu nije krio da je pravi autor), u međuvremenu je došlo do neočekivanog raspleta: Memoirs of a Master Forger je, osiguravši drugi tiraž posle samo deset dana od izlaska iz štampe, Joyceova ubedljivo najprodavanija knjiga. A zvanično nije ni njegova.

Povod za otvaranje šampanjca pretvorio se u piščevo duboko razočaranje, jer je eksperiment nenamerno razobličio deprimirajući "opadajući" sistem elektronskog obnavljanja knjižarskih zaliha prema kojem debitant uvek ima više šansi od relativno uspešnog tzv. mid-list pisca (98 odsto pisaca na svetu). "I šta sad čovek da radi?" pita se Joyce na svom blogu. "Objavi i naredno delo kao William Heaney? Odstreli Grahama Joycea? Izmisli nove pseudonime? (Sledeći put bih se rado okušao sa nečim kićenijim. Možda Peregrine Nash? Ili polno ambivalentna Japonica Stark? Predloge šaljite na poleđini novčanice od deset funti, molim.)"

Ponosno konzervativni američki izdavač nije dozvolio da se ujdurma ponovi i preko okeana, objavivši knjigu pod autorovim pravim imenom i drugim naslovom. How to Make Friends With Demons možda nije savršen naslov, ali mnogo bolje pristaje knjizi: pored toga što je pripovedač William Heaney vrhunski falsifikator kolekcionarskih primeraka kao što su originalno izdanje Ponosa i predrasude i štancač poezije za netalentovane pesnike atraktivnije spoljašnjosti od njegove, on i "vidi" demone. Jeste, demoni su tu među nama, na svetu ih ima tačno 1.567 i značajno utiču na naše živote. Postoje demoni za maltene sve: između ostalog, demoni zaljubljenosti, demoni opsednutosti brojevima i... demoni falsifikata. Kao što, u našem svetu, jedan prati knjigu o kojoj govorim.

Bilo kako bilo, ta knjiga je odlična. Držite se dobro: na svega trista strana ona je i okultna intriga, i porodična drama, i ratni roman, i ljubavna priča, i satira o socijalnim službama, i traktat o nadmoći fantazije nad realnošću. Pitak poetski stil, zarazno zanimljiva pripovest, neodredljivost žanra i ubedljivo dočarani znaci vremena u kojem živimo čine je verovatno najboljom knjigom iz 2008. godine koju sam čitao.