08.02.2016

“Paraziti sreće”

posted by admin

in blog, Iver

glasistre_screenshot1

Glas Istre, 30.08.2015.

piše: DAVOR ŠIŠOVIĆ

Oto Oltvanji: Iver, roman, Laguna, Beograd, 2015.

Jedna poveća obitelj i jedna poveća i postarija kuća akteri su ovog napetog i uzbudljivog romana koji virtuozno balansira na žanrovskoj razmeđi psihološkog trilera i nadnaravnog horora. Iako je radnjom smješten u suvremeno, tranzicijsko vrijeme i ozračje, s povremenim zagledanjima u bližu i dalju prošlost, za razliku od prethodnih romana istog autora ovaj u zaplet ne uključuje popularne motive sprege politike i mafije, ali ipak govori o moći, dominaciji i manipulaciji. Sve su napetosti, sumnje i misterije locirane unutar jedne obitelji, po vokaciji umjetničke, po podrijetlu ruralne, po ustroju patrijarhalne, no stjecajem okolnosti – matrijarhalne. Broj likova se kroz roman množi kao u visokobudžetnim sapunicama, no noseći je lik autsajder, pridošlica u tu tajanstvenu obitelj, djevojka jednog od sinova patera familiasa odnosno očekivana buduća snaha.

Okidač prvih sumnji o tome je li u toj obitelji sve normalno je prvo veliko okupljanje, u kojemu i ona sudjeluje, u prastaroj obiteljskoj kući na seoskom imanju pokraj Subotice. Dio obitelji živi u Beogradu, dio u Subotici, pa se prve dihotomije došljakinji očituju kroz odnose članova obitelji sa suprotnih krajeva te relacije. Nejasnoće se međutim množe, naznake da obitelj unutar sebe nije tako lojalna sve više joj upadaju u oči, postupno otkriva da postoje i otpadnici, i upitnici koji joj se roje u glavi nagone ju na provođenje vlastite istrage. Njeno istraživanje međutim krivuda, zapinje i meandrira, lažni tragovi i pogrešne sumnje dovode je do drugih neočekivanih otkrića umjesto onih za kojima je tragala, i tako se zakomplicira sve: i činjenice koje postaju sve više zbunjujuće, i njeni osjećaji koji podliježu novim otkrićima o osobama ka kojima su usmjereni, ali i njena sigurnost, kao i životi još nekolicine likova upletenih u priču.

U romanu stvarno nema niti jednog političara i niti jednog mafijaša, iako veze najvažnijih ljudi u obitelji nedvojbeno sežu i do tih sfera. Autor je u ovome romanu uspio izgraditi izuzetno napete odnose između jednog pjevača popularne glazbe, dvije slikarice, jedne kiparice, jednog glumca, jednog pisca krimića, jednog rockera, jedne crtačice slikovnica, te nekolicine pozadinskih likova čiji životi nisu kreativno posvećeni umjetnosti ali itekako utječu na živote i karijere onih u prvome planu. Javni skandali, seksualne afere i druge nepodopštine članova ove umjetničke obitelji zahvalno su meso za tabloide, ali i svojevrsni interni pokazatelj uspješnosti unutarobiteljske intrige koja je bila usmjerena baš ka takvome ishodu za pojedinog svog člana. Glavna junakinja postupno shvaća da unutar obitelji postoje uspješni i neuspješni pojedinci, ali da ti uspjesi ili neuspjesi nisu rezultati njihova rada, talenta ili upornosti, već ciljanog djelovanja tajne organizacije unutar obitelji. Nakon tog otkrića stvari se zahuktavaju, događaji se dinamiziraju, nove spoznaje postaju sve više uznemirujuće, otkrivaju se drevni obiteljski magijski rituali kojima dio obitelji poput parazita crpi životnu i sudbinsku sreću ostatka obitelji. Otvara se put ka unutarobiteljskom obračunu, koji se s obje strane pomno priprema, planira, otpočinje čarkama, pritiscima, otmicama i zasjedama, ali u nasljeđu ove goleme porodice još ima neotkrivenih tajni koje i jednima i drugima mogu pomrsiti račune.

Ovaj se pozamašni obiteljski triler čita u jednome dahu, odgovori na nametnuta pitanja napeto se iščekuju, čitatelj kalkulira hoće li biti žrtava i tko će biti prvi, a kako utjecaji na frenetični rasplet dolaze sa raznih strana, zabuna i iznenađenje neminovno potkraj romana slijede na skoro svakoj stranici. Mnoge su klasične pouke, poruke i obrasci klasične noir književnosti, iz koje je ovaj roman očigledno mutirao, ovdje hotimice iznevjerene, i što se tiče moralnih postavki likova, i pravde koja bi na kraju kao imala pobijediti, i intenziteta i učinkovitosti zaslužene kazne. Osjećaj da i kad je sve gotovo zapravo uopće nije gotovo ostat će vam u glavi nakon što vam nakon četiri stotine stranica roman napokon ponudi epilog, opor i romantičan u isti mah, i navede vas na retrospektivu svega neobičnog što se na prethodnim brzo pročitanim stranicama zapravo zbivalo.

Comments are closed.