Archive for the ‘blog’ Category


17.05.2011

Kako sam bio 1 od 4 GoH-a na SFeraKonu u 10 zakasnelih tweetova

posted by admin

in blog

1. Macan nas dočekao korisnim Q&A grillom, te zato posle izveli skraćeni 3LK za zalutale dobre volje, poredivši se na kvarno sa Martinom.

2. Žiljak nas kupio zaraznim mini-kastro maratonom (nije rekord) o istoriji CRO SF i kao profi MC efikasne, ekstravagantne aukcije knjiga.

3. Na SFurvivoru u timu BRADE s Žaretom i Antom imali ideja, nismo se brukali, ali protiv ratnika veterana nemali šanse. Delili 2. mesto.

4. Na predavanju o zapletu rekao da godina ima 54 nedelje i “astrološka” projekcija, ali puna sala sunđerski zahvalne mladeži nije zamerila.

5. U sjajnoj SFeraKonskoj zbirci video da je Tatjana Jambrišak već pola toga (nešto istim rečima) smestila na stranu i po. Korisno ponoviti?

6. Kod Darka na twitter-konkursu opušteno, zafrkantski, štimung za stiskanje priča u 140 kvadratića muzika iz Blejd Ranera. Drugonagrađena hit.

7. Goran slikao zagasito sive tonove stanja u regionu pitko, lično, sistematski, a završio optimistično. Mogo trajati ko Žiljak (zamalo jeste).

8. Istrani zaslužni što se biska (niska? viska?) pila i usred ZG, uz ljubavno-borbene klingonskog karaokea i xxx-program Bludućnost u pozadini.

9. Dodela nagrade Sfera, sa sve podmlatkom “Sferica”, svečana, značajna, uigrana. Kaže Darko, “my first ‘And-Oscar-goes-to’ moment”.

10. Tim SferaKon Petra, Monika, Vanja, Mihaela, Mirko na čelu s Ire nas mazio i pazio da smo se osećali kod kuće (u ovom slučaju, dobra stvar).

(foto: lern, žare)

26.04.2011

Uhvaćeni u vučni zrak!

posted by admin

in blog, Tri lica knjige

Ukazana nam je velika čast. Prema rečima na Sferkonovom sajtu:

“33. SFerakon se opasno prilbližava i ostala su nam još samo tri tjedna, pa je krajnje vrijeme da vam predstavimo naše počasne goste. Ovaj put nije riječ o jednom ili dva gosta, već čak tri stravično-fanastična pisca iz susjedstva.

Ove će nam se godine predstaviti aktualni srpski spisateljski trojac – Goran Skrobonja, Oto Oltvanji i Darko Tuševljakovićkoji je u sklopu književne turneje Tri lica knjige nastupao na Istrakonu, a sad ćete na SFeraKonu moći saznati puno više o njima, njihovom radu, strahovima, željama i budućim planovima.

Pridružite nam se na SFeraKonu i provedite tri dana družeći se sa spisateljskim snagama iz susjedstva (uh, slomio mi se jezik!).”

19.04.2011

Tri lica knjige – završni nastup

posted by admin

in blog, Tri lica knjige

Deseti put, poslednji zvanični u sklopu ove turneje.

Četvrtak, 21. april 2011, Delfi SKC, 19h. 

Pravi “houmkaming”. Prigodno svečanije uz podršku čisto vokalnog sastava GLAS NE ŽICE.

11.04.2011

Kameleon!

posted by admin

in blog, Huper

Rubrika „Pop Lit“, Huper #441, avgust 2008.

  

Čitanje knjiga na plaži zahteva poseban ugođaj. Cilj je, pre svega, aktivni odmor, a uživanje nema alternativu. Zbog toga se suočavamo sa večitom dilemom: koje knjige poneti na put i koliko? Šta ako nam se, kad se nađemo pod suncem, opijeni mirisom borova i uspavani saundtrekom penušanja talasa, više ne čita ono što smo odabrali u sumornim civilnim uslovima? Postoji jedan autor čiji je kompletni opus sam za sebe najbolja lista raznovrsne morske lektire. Ovaj švajcarski nož među piscima zove se Dan Simons.

Simons piše naučnu fantastiku, zar ne?

 Najpoznatiji je po nagradama ovenčanoj dvotomnoj „sagi o Hiperionu“ – Hiperion (1989) i Pad Hiperiona (1990) – zaraznoj priči epskih razmera smeštenoj u dvadeset i deveti vek, gde grupica naizgled nasumično odabranih hodočasnika pokušava da spreči međugalaktički rat koji preti da dovede čovečanstvo do ruba uništenja. Tokom putovanja na naslovnu planetu, ključnu za njihovu unapred na propast osuđenu misiju, junaci razmenjuju životne priče od kojih je svaka zasebni žanr (propovednikova, vojnikova, pesnikova, učenjakova, detektivkina, konzulova…) Ispovesti povezuje misteriozni Šrajk, istovremeno božanstvo i mašina za ubijanje, sposoban i da manipuliše vremenom, koji iza sebe ima pozamašno versko sledbeništvo. Posle Hiperiona, u SF-u više ništa nije bilo isto: Simons je pokazao da je još moguće napisati haj-tek priču koja je inteligentna, provokativna, ali i komercijalna. Uprkos neopipljivo dalekoj budućnosti, njen svaki aspekt, od tehnološkog do društvenog – od veštačke inteligencije do kloniranja – zamišljen je uverljivo i zastrašujuće.

On, dakle, piše i horor.

I to izvrstan. Samo naizgled nalik slavnom romanu Stivena Kinga To (1986), Simonsov Leto noći (1991) odigrava se šezdesetih godina prošlog veka u gradiću na američkom Srednjem zapadu gde se drevnom zlu suprotstavlja buljuk školaraca pametnih k’o pčelica Maja (dobro je došao sav taj minuli rad kao pedagog za naprednu decu). U nešto tradicionalnijem Deca noći (1992), vampirizam u post-Čaušeskuovoj Rumuniji je bolest koja može da posluži kao lek za jednu drugu, mnogo opasniju pošast poznatiju kao AIDS (dobro je došla poseta zemlji neposredno posle pada ovog modernog Drakule). Za proslavljeni prvenac, prelepo napisanu Pesmu boginje Kali (1985) bila su mu dovoljna i čitava dva dana provedena u Kalkuti da razvije teoriju o suštinski „zlom mestu“ i njegovom pogubnom uticaju na ljudsku dušu.

Read more

08.04.2011

STINGER by Robert McCammon

posted by admin

in blog, rapidograf

Polovni hororić kupljen u knjižari starog JDP-a na početku studija. Veseli treš nedugo zatim inspirisao je ovaj crtež, iskopan iz starih zaliha.

03.04.2011

“Bilo jednom…” zauvek

posted by admin

in blog

Večernje novosti, 03. 04. 2011.

Tekt za rubriku “Film mog života”, integralna verzija

Pored toga što je Bilo jednom na divljem zapadu (1968) Serđa Leonea ultimativni „špageti“ vestern – snimljen, umesto u Italiji ili Španiji, u dolini Kolorada, gde i svi američki klasici žanra – film je, prikladno, istovremeno esej o istoriji kaubojca, priča za sebe i, na filmu, svedočanstvo o kraju jedne epohe (konačno osvajanje Divljeg zapada). Vanfilmski, on je najava kraja vesterna kao žanra uopšte.

Budući da sam se u mladosti bavio crtanjem stripova, a kao stariji napisao pregršt priča i dva romana inspirisana filmom i stripom, i da su mi u svim fazama rada najvažniji bili likovi (i ljudi uopšte), Leoneovo insistiranje na krupnim kadrovima ispalo je savršeno po mom ukusu. Zbog toga i glumci moraju da budu ekspresivnih crta lica: Čarls Bronson, otelotvorenje Osvete, bez prepoznatljivih brkova i kože debele i grube kao da je štavljena krokodilska; Klaudija Kardinale, „Kurva zlatnog srca“, sva u crnim očima i naglašenim jagodicama; Džejson Robards, plemeniti pljačkaš, zarastao u bradu do kapaka; i Henri Fonda, „gos’n Plavooki“ lično, zloban i zlokoban, u jednoj od dve uloge negativca u čitavoj karijeri. (Legenda kaže da je, znajući šta se od njega očekuje, pre susreta sa režiserom Fonda stavio smeđa sočiva i pustio brkove, da bi mu neprijatno iznenađeni Leone naložio da smesta sve vrati na staro, jer želi onaj isti ikonografski lik kojem gledaoci veruju već decenijama, da bi doživeli veći šok kada shvate da je ta slika izneverena – još jedna Leoneova omiljena subverzija.)

A šok nije mogao biti veći posle „pokolja na farmi Mekbejnovih“. Nekadašnji filmski Vajat Erp hladnokrvno usmrćuje dete samo zato što je nezgodan svedok njegovih prljavih rabota. Leone je pričao da susret malog Timija Mekbejna sa nemilosrdnim ubicama u dugim kaputima zapravo predstavlja njegov detinji doživljaj okupacije Rima u Drugom svetskom ratu.

A tu je, naravno, i audio ugođaj. Pored danas već slavne špageti stilizacije i prenaglašavanja zvukova iz prirode, muzika Enija Morikonea je pionirska i u svakom drugom pogledu: glumci su usklađivali svoj rad, mimike i koreografiju u odnosu na muziku koja se u realnom vremenu puštala na setu; zatim, svi glavni likovi imaju svoju temu (od „Čovek sa usnom harmonikom“ upečatljivija je „Šajenova tema“, kod nas poznata kao špica za „7 TV dana“); i možda najveći rizik od svih – električna gitara kao vodeći instrument u praktično istorijskom filmu. Ova filmska muzika ostala je neprevaziđena do danas, uostalom kao i svi drugi segmenti, što najbolje ilustruje primer režiserske veličine kao što je Kventin Tarantino, u svojoj poznoj fazi upadljivo opsednut morikoneovskom muzikom i leoneovskim režiserskim rešenjima.

Jedna od stvari koja za mene izdvaja Bilo jednom na divljem zapadu iz mora drugih favorita svakako je činjenica da sam ga prvi put gledao u predškolskom uzrastu, a od tada redovno i u pravilnim razmacima još desetak puta, i film sa svakim ponovnim gledanjem ne samo da ne bledi, već je bolji, svežiji i svaki put drugačiji.

29.03.2011

Probni piloti, sezona jesen/zima 2011

posted by admin

in blog

I dok već sada znamo da ćemo sigurno gledati nekolicinu premijernih televizijskih favorita sa svetih kablovskih kanala (LUCK, MILDRED PIERCE, GAME OF THRONES, THE KILLING), pet velikih američkih mreža počelo je sa snimanjem odobrenih pilota za svoje premijerne jesenje serije, od kojih neće svi proći sve suroviju selekciju. Neki će kroz oblake pa u kosmos, drugi će se sigurno survati u pustinju.

Ove godine rizikovalo se sa mnogo fantastike (jer nije odavno), a upadljiv je trend mešanja pandurskog (urbanog) krimića sa svetom magije ili, konkretno, bajki. Sve prilično podseća na popularni strip FABLES i ne znam zbog čega bar jedan od ovih nije u stvari adaptacija dotičnog, jer bi tako izbegli improvizaciju i imali proverenu, izbalansiranu, neiscrpnu mitologiju.

Bilo kako bilo, u pitanju su tri projekta, od kojih čak dva na istoj mreži: 17th Precinct (NBC) velikog Ronalda D. Moore-a, sa poznatim licima iz GALACTICE, ima najveće šanse da ne ispadne kaka. Grimm (NBC) producenata Jima Koufa i Davida Greenwalta je mračna policijska drama sa fantastičnim elementima u svetu inspirisanom bajkama braće Grimm (hmm). Once Upon a Time (ABC) je čedo drugog najdugovečnijeg spisateljskog tandema LOST-a, Edwarda Kitsisa i Adama Horowitza, o majci i sinu koji se doseljavaju u grad nastanjen likovima iz poznatih bajki.

Alcatraz (FOX) po sižeu nije ništa posebno, čak zvuči kao anemični spin-off FRINGE-a (slavna ekipa begunaca od pre trideset godina misteriozno se pojavljuje danas), ali šef parade je Liz Sarnoff, dosledno kvalitetna spisateljica za DEADWOOD i LOST, a produciraju J.J. Abrams i Bryan Burk. Veliko možda.

Locke & Key (FOX) je adaptacija istoimenog stripa iz pera Stephena Kinga juniora poznatijeg kao Joe Hill. Produciraju Alex Kurtzman i Robert Orci, a režira Mark Romanek (!). Kuća sa bezbroj portala i druga natprirodna čuda.

Touch (FOX) Kiefer Sutherland otkriva da njegov nemi, autistični sin ume da predviđa budućnost. Od tvorca HEROES, Tima Kringa. Dakle, ili veliki hit ili monumentalni drek.

I na kraju, Prime Suspect (NBC). Iako britanski klasici obično ne ispadnu dobro u jenki-verzijama, za ovo je zadužen Peter Berg, a priliku da nasledi Helen Mirren dobiće Maria Bello. Voleo bih da ovaj pilot bude dobar da bih mogao da se vozim na njegovom repu.

28.03.2011

Šta Chuck Norris radi na Istrakonu?

posted by admin

in blog, Tri lica knjige

 
Plen.


Jama iz koje vuče promaja.


Različiti hotelski kriterijumi širom sveta: da je ovaj sa dve zvezdice imao jednu više, zvao bi se, recimo, “Hyatt”. Logo, naravno, uključuje zeca sa puškom.


TRI LICA KNJIGE vežbaju sinhrono ispodstono stepovanje.


Darko se druži sa bićima koja su potomci Na’vija i vampira iz True Blood.


Radili smo na Istrakonu ono što nam se kaže (ovde sunčanje pred nastup). Kao Chuck Norris.

23.03.2011

TLK na Istrakonu

posted by admin

in blog, Tri lica knjige

Tri lica knjige proširuju turneju i na inostranstvo.

Usred prebogatog programa Istrakona 2011, istarske konvencije fantastike i SF-a u Pazinu, Messrs. Skrobonja, Tuševljaković et moi nastupaju sa svojim standardnim programom, u subotu, 26. marta, u 18.00 časova.

Akrobacije, žongliranje, zec u šeširu. I malo opsenarske priče.

22.03.2011

Near-future

posted by admin

in blog

“Hands up if the events of the past six weeks have you questioning the premise of your next near-future science fiction story.”

– Karl Schroeder